NA İSİNAPAY ÇXOMİ 

Hovhannes Tumanyan 

Lazuri: Murğulişi Muradi 

-1- 

Atxe, mt̆i p̌icişa na ealen ar ǩoçi kort̆u. Ham ǩoçi, ǩat̆a ndğa ar maçxomeşa ulurt̆u do mutonpe eǩuşvelamt̆u. Cur-sum çxomi momçasen ya do ar ndğa içalişay; dolumcasi do çxomimuşi eç̌opay, oxorişa iğay do himute dudimuşi do çilimuşi osǩuledinamt̆u. A fara maçxome, msǩvalit̆ina ar çxomi doloç̌opu dort̆u. Na ç̌opu çxomi doşinaxay ya do him na nuşvelamt̆u ǩoçi komeçu. Uǩaçxeti goyktu abca kodoloǩap̌u xolo. 

Ǩoçi, abca p̌ici kodoxedu do him na oǩaçurt̆u msǩvalit̆ina çxomi ar kocotzedu. Haşo diduşunu: 

“Ğormotişǩimi, hamuti şǩuni st̆eri şuri na doluxen ar mutxa on. Hamuti bet̆e şǩuni st̆eri nana do baba, ǩatape kuonun. Ham dunyaşa mutonpe şuri ugnay p̌a. Aoropen vana do guri aç̌ven da, hişo var on-i?” 

Ǩoçi haşonepe konazmonu do var, çxomi apiçoraşi nena komoğu. 

“A memaşǩini ǩoçi cuma! Ǩatapeşǩimi şǩala aroğorda vimçirt̆itu solağanepeşi doloxe, vibirt̆itu. Oxelute var oǩomatzomilu gomtumani. Va viǩatali hiǩu do maçxomeşi mosa kodoloviç̌opi. Huy nana do babaşǩimi naǩu ibganan, naǩu guri aç̌venan, mi uşǩun. Ǩatapeşǩimiti hişo… Gazin da bet̆e, mati naǩu guri maç̌ven. Tzarişa eşǩemiyonani şuri va maşvacinen. Oxomoşǩvi. Dovosǩuda, mo bğura. Ǩatapeşǩimi şǩala na msǩumulay ini tzarepeşi doloxe dovimçira dovibira. Hişo bgorum. Haşo… Hayde, mu iyen, oxomoşǩvi. Oxomoşǩvi do tzarişa govikta.” 

Çxomi, na gamasǩuru p̌icimuşi gontzu cenǩolu do haşo guri cet̆ineri nenate duǩalap̌aru. 

Ǩoçi guri elvafelu. Çxomi kezdu do abca kodolot̆oçu. 

“Oçişon mendaxt̆i msǩvalit̆ina çxomina.” ya utzu; “Hayde, idi do nana babasǩani moyt ibgaran. Ǩatapesǩani guri moyt aç̌van. Hayde idi do dibiri hini şǩala.” ya utzu. 

Haşo na u do, çxomi na dolot̆oçu azirusi maçxome dido guri komvalu: “E çxome! Ç̌e unose vari unose! Hay ma vitzarer, şuri p̌ç̌irdum çxomi maç̌opasen, mado. Si mu ikum, ma na p̌ç̌opi çxomi dolot̆oçam. Ho-yi?” ya uǩriyu; “Hayde, igzali hayde! Toli mo mazirt̆ay ar daa! Hust̆ira şuǩule va memişvelare muti. Muti dulya va mekçare, idi do ucare doxosǩi!” ya. 

Ǩoçi mu ay, porçanapemuşi kodoliǩrexu do gza kocegutu. 

“Huy so vidar, mu p̌are? Muç̌ote psǩudare do korba vidzğare?” yado mezmoneri, guri cet̆ineri oxori ǩale kodigzalu. 

-2- 

Ham mezmoneri xalite it̆uşani, ǩoçi memgvapuri a ç̌inǩa konagu gza. Ç̌inǩaşi ogindele msǩvalit̆ina ar puci kort̆u. 

“Muç̌o miyonur cumaşǩimi!” ya utzu ǩoçi memgvapuri; “Haşo mezmoneri moyt or? Mu nozmor?” yado duç̌itxu. 

Mt̆i p̌icişa na ealen ǩoçi tişa na malupe, dulyaşa muç̌ote na gamoşǩvey dutzu gamognapu. Oxorza do dudimuşi muç̌ote osǩuledinasen var uşǩurt̆u da, hamuti dutzu, mexu gurimuşi. Niçxu. 

“A memaşǩini cuma!” ya ǩoçi memgvapuri; “Ham na gazin pucişǩimi si komekça. Sum tzana şeni. Tsadare. Ham puci iri ndğa hiǩu inç̌valençi siti gaseyirasen. Oxorzasǩaniti siti idzğaşa şǩoma sǩudaten. Sum tzana içoda do var, him seri cegantxaten do ar mutxa giç̌itxaten. Na giç̌itxaten nondi cuğap̌i komegaçey na, puci t̆ǩvani iyasen. Nena va gogaktiney do yanlişi dogazit̆ey na, jurititi şǩimi iyaten. T̆ǩva giyonaten, aşǩva muti p̌ana p̌are. Hoyi? ya utzu. 

Ǩoçi: “Hişo ar mutxa mitzu çi, huy ham puci va momçanati bğuraten zat̆i.” yado diduşunu, uǩaçxe; “Puci viyonare. Sum tzana ptsadare. Sum tzana şuǩule aşǩva muti iyasen iyas, beçi ar mutxate cuğap̌i memaçanen. Mi uşǩun.” yado kodiduşunu. Uǩaçxe; “Ho. Ali dogidum.” ya utzu do puci keç̌opu komuçu oxorişa. 

-3- 

Sum tzana hişote golaxt̆u. Çili do komoci, mboli mboli donç̌valey oşvey oşǩomey. Mundi çambri na mobun ǩoçepe st̆eri var ort̆ey. Dido atzup̌et̆i ort̆ey. Hişote ndğalepe moingaley. Sum tzana muç̌ote açodey, muç̌ote golaxt̆u ora var oxotzoney. Edo ora muxt̆ani, lumcurt̆uşani neǩna p̌ici kocelaxedey do p̌eya mu miç̌itxanen, nena gomaktinaneni, mu iyasen ya do konazmoney. 

“Ar ǩoçi, ǩoçi memgvapuri ç̌inǩa şǩala hişo koǩinebasi, haşo huy mundi p̌ip̌eri adven.” yado dipişmaney çili do ǩoçimuşi. 

Haşo mç̌eşumt̆anuşani, msǩva ar biç̌i keşǩindu hekole komolaxt̆u konaxolu hinda ǩale. 

“Xela ǩaobate. Ma gundze gzaşa movulur. Ora lumcun, mtzupun. Dido nç̌ineriti vor. Ham seri oxori t̆ǩvani kodobgutiko, musafiri emzdatert̆uyi?” ya utzu. 

“Moro… e cumaşǩimi. Tangrişi musafir or si. Ama ham seri p̌aet̆i dulyape tişa momalanen mondo. Şǩu, ǩoçi memgvapuri ar ç̌inǩaşa sum tzana ogi ar puci kep̌ç̌opitu dort̆u. Huy mekçamtu ama sum tzana şuǩule cegantxaten do ar mutxa cegiç̌itxaten ya do mitzu dort̆u. Cuğap̌i memaçanuna puci şǩuni iyasen. Va memaçanuna, şǩu curititso miyonanen. Huy aşǩva ora domaçodey. Ham seri cemantxanen ama mu cuğap̌i mepçaten va mişǩunan. P̌eat̆i mutxan, siti mutu mo goğodamt̆ay!” ya utzu ǩoçi. 

“Muti va to moğoday! T̆ǩva so ortu, mati hey vor.” yado nena guktu biç̌i. 

Him biç̌i hişote oxorişa kamoşǩvey. 

Seri gverdi oxorişi neǩna dirau. 

“Mi or?” yado duç̌itxey doloxenepe. 

“Ma komoft̆i. Hayde cuğap̌i komomçitu.” ya utzu ǩoçi memgvapuri ç̌inǩa. 

Muşi cuğap̌i! 

Oxorza do ǩoçi şǩurinate gosǩudey. Guri kodoluǩrotey. Muti var oxvanǩaney. 

Ham ora biç̌i: 

“Mo gaşǩurinert̆an. T̆ǩvani cuğap̌i ma memaçen.” ya utzu do neǩna ǩale konaxolu. 

Neǩnaşi p̌ici na dgun ǩoçi memgvapuri ç̌inǩa: 

“Ma komoft̆i.” ya t̆ǩu xolo. 

Doloxeşati biç̌i: “Mati komoft̆i.” ya utzu. 

“Sole moxt̆i?” ya utzu ǩoçi memgvapuri. 

“Zuğaşi cindole.” 

“Mute moxt̆i?” 

“Ǩoğonaşi cin kocepxedi do moft̆i.” 

“Him ora zuğa zade tzulun p̌art̆a.” 

“Muşi tzulu! Kuri molendoşan meleşa vap̌a aputxen do alen.” 

“Him ora kuri mondo tzip̌ili mutxan.” 

“Muşi tzip̌ili! Msvalepemuşi noğa na on st̆eri catfen.” 

“Him ora noğa tzulu mutxan.” 

“Muşi tzulu! T̆avuşani molendoşa meleşa vap̌a aǩap̌inen.” 

“Himdora t̆avuşani daa ǩut̆avin.” 

“Muşi ǩut̆avi! Postimuşi gvotziko ar ǩoçi na eyanç̌asen şuǩu kurki do kudi gamulun.” 

“Himdora ǩoçi p̌uç̌a mutxan.” 

“Muşi p̌uç̌a! Burgulişi tudele mamuli doǩriuko, ucepeşa nena var ulun.” 

“Himdora ǩoçi ndure mutxan.” 

“Muşi ndure! Ǩoçi meleni raǩani na mcuy msǩverişi nenati dvaguren.” 

Ǩoçi memgvapuri ç̌inǩa goyşaşu, nena canǩolu. Oxori doloxe iri nondi na uşǩun, guroni do p̌ot̆e na var icginasen do nenape na guktasen ar mitxa na on koxotzonu. 

Mu t̆ǩvasen var uşǩurt̆u. 

Serişi mtzupi şǩala goyktu do gondunu. 

Oxorza do ǩoçimuşi dido ixeley. 

Biç̌i, ndğa gamatanusi oxorişa gamaft̆a aşǩva ya do ǩeǩixaziru. 

Ǩoçi do oxorza: 

“Va megaşǩvaten! Va megaşǩvaten!” ya utzvey do kogolvadvey; “Si şǩu domoçulet̆initu. Ham muç̌ote, muç̌o p̌aten do eyluğisǩanişi ǩarşiluği mekçaten?” 

“Var. Ham p̌ot̆e var iyen. Ma gzaşǩimi kodobguta.” ya utzu biç̌i. 

“Oçi muti va gorum, yoxosǩani domitzvitu do mi na vuxvamaten mişǩurt̆an.” ya utzvey. 

“Eyluği doi do tzari kodolot̆oçi, p̌ot̆e va gondunun. Ma, him na mixat̆iri do na oxomişǩvi çxomi vor. Na asinapen çxomi vor.” ya utzu biç̌i. 

Utzu do var, ǩoçi do oxorzaşi hekole gondunu. 

-diçodu- 

Önceki İçerik
Sonraki İçerik

POPÜLER YAZILAR

DİǨME LOYA  

MAŞǨURİNEN